Davne 1776. godine, skupina američkih pobunjenika s napudranim perikama potpisala je komad papira i rekla Britancima: „Hvala, ali sada ćemo malo mi sami donositi odluke.”. 4. srpnja obilježava se potpisivanje Deklaracije o neovisnosti, smjelog pisma o prekidu veze upućenog kralju Georgeu III. Zamislite da nakon par izjava jednostavno odlučite ghostati svog vladara.
Danas se taj povijesni trenutak u SAD-u obilježava zastavama na japankama, orlovima na napuhavanje i salatom od krumpira upitnog podrijetla. Gradovi diljem SAD-a priređuju parade koje nekako uvijek uključuju tipa u kolonijalnom kostimu pored niza ljudi na štulama koji razdragano mašu gomili. To je tradicija. Glavni događaj je, naravno, vatromet, oni svjetlucavi zračni udari koji plaše mnoge kućne ljubimce. Svima je najbitnije da je baš njihov najveći. Na taj dan ‘zapaljuju’ nebo baš kao što je Thomas Jefferson zapalio britanski porezni zakonik, a nacionalnom zastavom maše se toliko da čak i vjetar mora zatražiti predah.
Međutim, niti jedan 4. dan nije potpun bez roštilja gdje se peku hamburgeri, a hladno pivo teče u potocima. Pravi domoljubi su oni koji uspiju održati svoje bijele majice čistima barem do podneva. Na kraju krajeva, svrha praznika nije samo u vatrometu ili očevima nacije, radi se o okupljanju, prejedanju i podsjećanju da sloboda ima najbolji okus uz kečap i salatu od kupusa.
EUREKA! 
Komentiraj